Kada hodam gradom i promatram već božićnu idilu svjetlucanja, razmišljam: gdje je Isus u svemu tome? Gdje je Isus u ovom gradu? Promatram izloge koji vrve lampicama, lutkama bradatih djedova s crvenim kapicama, sobovima i saonicama i pitam se: gdje je tu Isus?… Kakvo je to došašće? Kakva je to priprema za Božić? Zar se Isus rodio samo da bi imali super akcije po trgovačkim centrima? Zar se rodio samo zato da bi izlozi dućana bili nakićeni? Gdje je Isus u mojem Gradu? Zar se Bog doista toliko ponizio i postao čovjekom samo zato da bismo mi sada pomoću tog događaja sve komercijalizirali i govoreći o Božiću i samu bit Božića izgubili?
O čovječe, gdje si skrenuo ako ti je vrhunac proslave Božića staviti jelenje rogove na glavu, kupiti što veće poklone, pripremiti što bolje obroke… a ti i toliki ljudi o svome životu u ovo božićno vrijeme strahuju za vlastiti život, tuguju u samoći i napuštenosti, mnoga srca ostaju prazna i nesretna, mnogi doživljavaju besmislenost života…? Kako se uopće može slaviti Božić bez Isusa? Pa Božić nije samo svečani ručak ili kićenje bora, već je Božić dolazak maloga Isusa – Božjeg Sina – u naš dom, u naše obitelji, u naše srce. Ovo je milosno vrijeme Božjeg pohođenja i spasenja! Ne dozvolimo da nam nitko ničim i nikada ne ukrade došašće i Božić, da nam Isusa makne iz središta našeg života! Ne ostavimo našu dušu praznu zbog malo blještavila i zamamljivih ponuda. Sva vanjština neka bude odraz naše nutrine!
Shvatimo da Isusu nisu potrebni popusti u dućanima, okićene ulice, primamljive ponude, niti posebno uređen blagdanski stol. Vjerujem da Isus nema ništa ni protiv toga, ali On dolazi radi tebe, da bi se rodio u tvom srcu kako bi se ti mogao roditi u njemu za vječnost. Isus želi da u svome srcu napravimo jaslice u kojima će se on moći roditi. On se želi roditi u štalici našeg srca: u našim slabostima, sebičnosti, oholosti, nesavršenostima, ljudskostima, mrzovolji, tuzi, depresiji, grijesima, nevjeri, smrtnosti… Tu želi bit naš Spasitelj. Želi da u našem srcu zasja svjetlo radosti i mira, ljubavi i sloge. Naše je srce Isusu dovoljno. U našim srcima anđeli žele kliktati „Slava Bogu na visini,a mir ljudima dobre volje!“
Stoga brini najprije o sebi, o svom srcu, o svojim članovima obitelji! Ne stavljaj na prvo mjesto toliko uređenje vanjštine, stola, bora, vlastite garderobe i poklona, već brini o uređenju svoga srca, da kroz ovo vrijeme došašća nakupiš dovoljno dobrih dijela u svome srcu od kojih će biti oblikovane jaslice za rođenje Maloga Boga u tebi. E to je Božić i priprava za Božić kroz došašće. Zato otvori oči, budan budi, jer Gospodin tvoj baš tebi ovaj Božić želi doći. Nema veće sreće i radosti od ove: Svemogući Bog u svome Sinu k meni dolazi kao Spasitelj!
Neka ti bude blagoslovljeno ovo vrijeme došašća. I nemoj pretvarati došašće u isprazno slavlje Božića! Neka ti nitko i ništa ne ukrade došašće niti istjera Isusa iz Božića!